Veče stvoreno za dušu

0
1605

Nekada duh bogosluženja ne morate osjetiti isključivo među zidovima hramova, sinagoga ili džamija. Dok sam večeras pratila veče muzike i poezije u organizaciji kvarteta Poeticus musicum, pomislila sam da tako sigurno zvuči prolaz ka nebu.

Večeras, 19. novembra 2013. je u Perjaničkom domu Podgorica, održano veče muzike i poezije u organizaciji kvarteta Poeticus musicum. Kvartet čini prof. dr Vesna Vučinić, Mr Vili Ferdinandi, pjesnikinja Gordana Sarić i glumac Miro Nikolić. U najavi programa, Miro Nikolić je upoznao goste da njihov kvartet postoji od 1988. godine i da time već 25 godina stvaraju u neizmijenjenom sastavu.

A onda je umjetnost počela da se prepliće. Zvuci klavira sa violinom, stihovi sa emocijama. Gijom Apoliner u izvođenju na fransuskom i maternjem jeziku pjesnikinje Gordane Sarić, San Vuka Mandušića, Pismo djevojci sa čudnim prezimenom…

02

“Zaspati ili umreti…
Ili se pretvoriti u suncokret…
Da li je ona ikada i bila…”

(Risto Ratković, Ponoć mene)

Recitovao je glumac Miro Nikolić izmamivši suze. Tek kasnije u katalogu pročitah da u nikšićkom “Zahumlju” drži školu (radionicu) recitovanja i lijepog govora. Blagoslov je učiti od takvog predavača.

A onda bi nam duh razveselili prof. dr Vesna Vučinić i mr Vili Ferdinandi sa numerom Hora Staccato, Grigoras Dinicu. I onda opet stihovi Prevera i ljubavi.

”Za tebe ljubavi govorim ovu pjesmu,
Za tebe koja si dio mene
Duboko ukopana školjka u kamenu,
Za tebe što u toplim rukama nosiš ruže nijeme,
I prosipaš ih u suhu fontanu.”

(Rade Šerbedžija, Ne budim te tek tako)

Zvuci klavira i violine su se u jednočasovnom programu preplitali budeći najčistije emocije kod gostiju. I dok je program uzdizao goste na naljepši način, sjedjela sam u jednom od redova i pomislila da ovako sigurno zvuči prolaz neba.

I dok je pjesnikinja Gordana Sarić recitovala svoje pjesme Nedeljno jutro i Uvijek si tu, ja sam zapravo čula njene riječi:

“Ja sam svoju dušu ljepoti predala,
vedrini sunčanoj, srebru mjesečine…”

(Ljepota, Gordana Sarić)

I gosti su, u svečanoj tišini pratili program. Nije bilo došaptavanja, čak ni slučajnog zvona mobilnog telefona. Bilo je to zaista svojevrsno bogosluženje.

Program je završen “Pjesmom i igrom iz Crne Gore”, Nikole Hercigonje.

“Protiču dani protiču vremena…” Ali čini ih ljepota ovakvih večeri…

03
Sa pjesnikinjom Gordanom Sarić, koja nam je tokom oktobra otvorila vrata svog doma, dozvolivši da sa njom uradimo intervju.

Jelena Petrović
Fotografije: Saša Petrović

Ostavite komentar